„Sve što činite neka bude u ljubavi“ 1 Kor 16,14 ###
napredno pretraživanje



#
#
 
, 2012-12-13

Svečanom akademijom Caritas Mostar je obilježio 30. obljetnicu djelovanja.

I na ovom mjestu od srca zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomagali naš rad.

Prenosimo u cijelosti govor ravnatelja Caritasa dr. don Ante Komadine sa svečane akademije.
 
Vjera raste po ljubavi
Preuzvišeni oci biskupi!
Cijenjeni i dragi prijatelji Caritasa!
Poštovani i dragi djelatnici i volonteri Caritasa!
I vi, našim srcima najbliži i najdraži korisnici Caritasa!
Naslov ove akademije u povodu 30. obljetnice postojanja i djelovanja Caritasa Biskupijȃ Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan jest Vjera raste po ljubavi. To je naslov i tek otisnute Caritasove monografije.
Nemoguće je u ovakvu govoru sažeti sve ono što je naš Caritas u proteklih 30 godina doživljavao i ostvarivao. Želio bih da sve ono što danas ovdje bude rečeno, što čujemo i vidimo, bude također kratak osvrt na naše dosadašnje djelovanje, ali istodobno i provjera, odnosno preispitivanje: Je li Caritas Mostar kroz minula desetljeća ostvario svoje temeljno poslanje promicanja i provođenja djelotvorne kršćanske ljubavi prema osobama ne samo u materijalnoj nego i u svakoj drugoj potrebi? Prezentacija koju smo za danas pripremili sadrži samo dio karitativnih aktivnosti, ali se i kroz taj djelomični prikaz nazrijevaju najvažnije crte lica Caritasa hercegovačkih biskupija.
Misao vodilja našega obljetničkog slavlja jest u tome da vjera raste po djelotvornoj ljubavi. U enciklici Bog je ljubav Sveti Otac Benedikt XVI. naglašava kako ljubav raste po ljubavi. Svaki je kršćanin od Boga pozvan da na konkretan i djelotvoran način očituje svoju ljubav prema svakomu čovjeku u materijalnoj i duhovnoj potrebi. Ali Bog je onaj koji nas obdaruje milošću i osposobljava nas za nesebičnu ljubav. Njegova je dobrohotnost u nama i „htjeti i djelovati“ (Fil 2,13). Zato svakomu djelu ljubavi prethodi vjernički susret s Bogom, osobni čin vjere. Tek nakon toga počinjemo gledati ljude Kristovim očima i iz njegove perspektive. Tada počinjemo shvaćati dubinu i širinu Isusovih riječi: Tko primi ovoga malenoga, čovjeka u potrebi i nevolji, mene prima. Tako, naime, Kristov prijatelj postaje i moj prijatelj. Kristova ispružena ruka prema malenima i nevoljnima, sve više, i to iz dana u dan, postaje i naš, moj i tvoj konkretan čin ljubavi. Djelotvorna ljubav prema drugima istodobno nas osposobljava, otvara nam oči da uvidimo koliko Bog čini za nas i koliko nas ljubi. Eto, to je djelotvorna ljubav, koja se množi dijeleći, a raste razdajući se… I upravo po toj djelotvornoj ljubavi raste i naša vjera.
Radosni smo što se proslava 30. obljetnice Biskupijskoga Caritasa odvija u Godini vjere. Sve tri bogooblične krjeposti vjera, ufanje i ljubav imaju svoje izvorište u Bogu. One su poseban Božji milosni dar u ovoj suznoj dolini prognanih sinova Evinih na povratku prema Bogu. Apostol Pavao posvjedoči:Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav(1 Kor 13,13).
Brojni su Caritasovi projekti u kojima smo bili tek pioniri: prvi poslijeratni dječji vrtić, kućna medicinska skrb, njega i pomoć starim i nemoćnim osobama, radionica za radno osposobljavanje osoba s posebnim potrebama, sigurna kuća – prihvatilište za žene i djecu žrtve nasilja, centar za rehabilitaciju sa stacionarnim i edukacijsko rehabilitacijskim odjelom, prvo obiteljsko savjetovalište… Možda će netko ove riječi okarakterizirati kao neskromne, iako to ne želimo. Naša je prva zadaća i jedini cilj promicati i svjedočiti djelotvornu kršćansku ljubav. Doista, ljubav nas Kristova prožima, nadahnjuje i ohrabruje da, unatoč svakovrsnim rizicima, odvažno započinjemo s projektima gdje god »očima srca« prepoznamo potrebu za karitativnim angažmanom.
Želeći biti što konkretniji i djelotvorniji, ovu smo Jubilarnu godinu okrunili s dva nova projekta, dvije nove ustanove, a to su: „Spes“ - Nada, centar za djecu, mlade i obitelj u Mostaru te hospicij u novosagrađenom zdanju „Betanija“ u Čapljini.  Obje ove ustanove, zahvaljujući Providnosti Božjoj, prve su ove vrste na području hercegovačkih biskupija.
Djelovanje Caritasa Mostar  bit će predstavljeno kroz slikopis što ćemo ga vidjeti, ali s naglaskom na ono što djelotvorna ljubav u čovjeku pobuđuje: da pomaže, ohrabruje,  raduje se, djeluje, proživljava međusobno zajedništvo u Kristu…   
Danas želimo, dakle, najprije zahvaliti dragomu Bogu, izvoru svake ljubavi, što nam je omogućio da budemo njegovo oruđe, navjestitelji i poslužnici ljubavi prema bližnjemu kroz minulih trideset ljeta.
Zahvalnost izričemo svim našim dobročiniteljima u inozemstvu koji su nas na različite načine pomagali i još uvijek pomažu ne samo financijski nego i svojim iskustvom u karitativnom radu. Međutim, njihova je pomoć na izmaku, jer oni očekuju da naše društvene strukture preuzmu inicijativu i da nas u budućim desetljećima podupiru.
Iskreno smo zahvalni vama, „domaćima u vjeri“ (Gal 6,10), plemenitim dobročiniteljima, poštovani i dragi prijatelji Caritasa! Vi iz godine u godinu postajete naš sve čvršći oslonac. Neka vas Gospodin bogato nagradi za vašu dobrotu i velikodušnost! Neka vama osobno i vašim najmilijima udijeli svoj blagoslov uspjeh i zdravlja u životu i radu.
Svoj petorici svojih predšasnika želim također bratski zahvaliti za njihov trud i nesebičan rad u Caritasu: don Kreši Puljiću – prvi mandat, zatim don Boži Goluži, don Dragi Bevandi, pok. don Andriji Iličiću, don Anti Luburiću te don Krešimiru Puljiću – drugi mandat. Svatko je od njih dio sebe ugradio u temelje, zidove i krovove Caritasova doma.
Svoju duboku zahvalnost dugujem svim Caritasovim djelatnicama i djelatnicima. Njihova predanost i požrtvovnost od neprocjenjive je vrijednosti, a zajedništvo koje živimo ne prepoznaje se samo u svakodnevnom profesionalnom radu, nego i u izgradnji autentična profila karitativnog djelatnika: i to u zajedničkoj edukaciji i kulturnoj aktivnosti, u duhovnim vježbama, misnim slavljima i molitvama te u zajedničkom druženju.
Obraćam se svim nesebičnim Caritasovim dragovoljnim suradnicima – volonterima, koji daruju svoje dragocjeno vrijeme i pomažu nam u pružanju manje zahtjevnih usluga našim korisnicima. Od srca hvala i neka vam, dragi volonteri, ne „dodija“ (2 Sol 3,13) činiti dobro!
Biskupijski bi se Caritas brzo pretvorio u „hladno“ administrativno tijelo kada bi zanemario svoju povezanost sa župama i svećenicima, odnosno sa župnim Caritasima. Prve informacije o potrebnicima primamo upravo od župnika i djelatnika župnoga Caritasa, a potom preko njih nastojimo proslijediti pomoć. Zato želimo danas posebice zahvaliti župnicima, kapelanima i svim njihovim pomagačima na suradnji i na promicanju karitativnog djelovanja.
Poštovani i dragi prijatelji Caritasa i svi drugi sudionici ovoga Jubilarnog slavlja, neka Božji Sin, koji je izvor i konačan cilj svake autentične ljubavi, koji se po Očevu planu iz ljubavi prema čovjeku utjelovio i nastanio među nama, neka on naša srca ispuni svojim duhom ljubavi, neka nas vodi stazom života u ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku u potrebi. „Kršćaninov program – program milosrdnog Samarijanca, Isusov program – jest »srce koje vidi«, riječi su to Svetog Oca Benedikta XVI. (Deus caritas est, 31). To je misija – poslanje Crkve, poslanje Caritasa i svakoga kršćanina u ovome svijetu. Neka Bog, Otac milosrđa, Caritas hercegovačkih biskupija u budućim desetljećima uvijek obdaruje srcem koje vidi gdje je potrebna ljubav i neka uvijek sve naše djelovanje usklađuje na hvalu Slave svoje milosti (Ef 1,6), na diku svoje svete Crkve i na dobrobit svakoga čovjeka u potrebi.
Nakon don Ante prisutnima se prigodnim riječima obratio i mons. dr. Ratko Perić:
"Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi"
Pred sobom imamo bijelu monografiju „Vjera raste po ljubavi“, koja se preksinoć pojavila u povodu 30. obljetnice Biskupijskoga caritasa u Mostaru u nakladi od 1000 primjeraka istoga Caritasa, s uredništvom Ante i Raše, Mirjane i Dijane, s 15 članaka i sa 150 fotografija Arhiva, Damira, Korneliusza, Željka i Mate, sve troškom Caritasa Gornje Austrije. Svega 135 stranica, i to do 70. stranice, gdje su poredani tekstovi, u dnu su označene i stranice, a do 135. stranice, gdje je većinom slikopis, ne bijaše mjesta za oznake stranica zbog višebojnih slika. Ako otvorite stranice 92-93, kojih nema, naći ćete „Hvalospjev ljubavi“ sv. Pavla iz Prve Korinćanima. Na lijevoj stranici ima pet puta riječ „sve“, odnosno: sve, sva, sve, svu, sav, i to: Kad bih sve jezike ljudske govorio, i znao sva otajstva, i sve spoznanje, i imao svu vjeru, i razdaosav svoj imutak,
a ljubavi ne bih imao, sve bi to bio praporac što ječi i cimbal što zveči.
A na drugoj strani, onoj 93., četiri puta riječ „sve“: Ljubav sve pokriva, svevjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 13,7). Mi ćemo o ovome drugome „svemu“:
1 - Ljubav „sve pokriva“ – Ljubav pokriva sve pogrješke i zloće drugih kao što netko sam pokriva i sve svoje, ne da ih sakrije, nego da ih popravi, očisti, suzbije, da se čovjek njima ne hvali i još više ne kvari. Koje čeljade iznosi loše kućne obiteljske stvari na seoskim sijelima ili u gradskim klubovima? - Brat o sestri ili sestra o bratu, pa tako ni muž o ženi ili žena o mužu ne će javno izvikivati privatne opačine i izvraćenosti, poput Noina prokletoga najmlađeg sina Hama (Post 9,25), nego će ih popravljati u četiri oka, tražiti lijeka i zavoja da zamota bolne rane. Lako je biti mahalaš, a još lakše mahaluša! Budi karitasovac, karitasovka koji sve pokriva, tj. sve popravlja, sve pomiruje, sve liječi - gdje je mržnja nosi ljubav; gdje je svađa nosi mir; gdje je glad nosi kruha; gdje je golotinja nosi haljine; gdje je led, nosi pokrivač. Doista ljubav ima toliko pokrivača kojima se sve može pokriti. Ljubav Biskupijskoga caritasova već 30 godina nastoji sve pokrivati što je neodjeveno i golo, što je gladno i hladno, što može evanđeoski pokriti.  
2 - Ljubav „sve vjeruje“ – Koliko puta jedni drugima kažemo: Ne vjeruj nikomu, pa ni svomu ćaći. Svatko će te prevariti i prevesti žedna preko vode, vidiš li kakav je svijet. Pavao apostol misli na dvije stvari kada kaže da ljubav sve vjeruje.
Prvo, u odnosu na Boga: Onaj tko Boga ljubi, taj sve vjeruje Bogu. Vjeruje svim njegovim riječima i obećanjima, svakoj njegovoj zapovijedi. Bog nikada ne će prevariti, a ni prevaren biti. Ne znamo mi kako će to biti u drugom životu, ali znamo i vjerujemo da Otac naš na nebesima ima toliko božanskih kombinacija, izbora i domišljaja; takvih planova, darova i izraza očinske ljubavi, da mi nikada ni snu ne možemo sanjati, ni u mašti maštati, ni u glavi ni u srcu doživljavati što je Bog pripravio onima koji u njega vjeruju i koji njega ljube (usp. 1 Kor 1,9).
Drugo, vjera u odnosu na ljude. Tko ljubi, sve vjeruje s obzirom na dobro drugih! Vjeruje u dobre namjere drugih, u mogućnosti, u sposobnosti drugih. Ovdje se vjera ne poistovjećuje s „naivnošću“, s bezazlenim golubom bez mudrosti zmije koja čuva glavu (usp. Mt 10,16), nego s čvrstim uvjerenjem da svaki čovjek ima dozu dobrote, samo je treba otpretati, aktivirati, pokazati. Koliko nekim kćerima treba dokazivati da ih njihove majke vole, sestrama da ih njihove poglavarice vole, svećenicima da ih njihovi biskupi i provincijali vole. Ne samo da ne vjeruju, nego ih oštro kritiziraju; da nije možda pitanje u njima, a ne u roditeljima i poglavarima? Ne vjeruju možda baš zato što nedostaje ljubavi. Ljubav sve vjeruje pa i to da roditelji vole svoje kćeri i sinove, ali ne tako da im sve dopuštaju i da na Božje zapovijedi udaraju! Možda će se kćeri posavjestiti tek kada same postanu majke i rode nove kćeri. Vidjet će kako „kasno pale“, i koliko im treba vremena i hoda da dođu do pameti, životne pameti.
3 - Ljubav „svemu se nada“ - Zrelost ljubavi očituje se u tome što se netko doista konkretno nada: uzda se u svoje mogućnosti, u plemenštinu drugih, ufa se u svemogućega Boga. Mi toliko puta u životu ne uspijevamo samo zato što nam  nedostaje nade. Nadaj se svemu - dobru. Založi život svoj u - nadu. Od nade se živi. U nadi smo otkupljeni. Nadati se protiv nade. Eto to je ljubav. Pogledaj na stranici 90. - sestra drži maloga bracu koji ne može sjediti, nego samo ležati, i koji ne može očima gledati, nego se samo poluzatvorenih očiju smijati ali punim ustima i punim obrazima, jer se raduje životu. Duh je koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa: ni oči, ni uši, ni noge, ni ruke (Iv 6,63). Taj mali traži dnevno 24-sata samilosno Smiljino srce. Bože, što će biti od ovoga djeteta Aldina, i brata mu Eldina, od ovoga Slavka i Ivana, od ove Zorane? Kakve se nade u njih polažu. Eto tolike nade kolika je ljubav. A pogotovo što će biti od ovih odgajanika i štićenika u vječnome životu za koji su rođeni i određeni?
4 - Ljubav „sve podnosi“ - Ljubav sve trpi: i sebe sa svojim podrumom pogrješaka i kutijom vrlina, i podnosi druge s njihovim tjelesnim tegobama i duševnim tjeskobama. Ljubav podnosi život, makar bio sama praznina. Ljubav podnosi neuspjehe, slomove, smrt! Ljubav je jača od smrti, zato „sve podnosi“.
Dvije su mi fotografije u monografiji osobito upale u oči: jedna na stranici 68., a druga na str. 109. Ova na stranici 68. na licu nema nijednoga milimetra gdje nema vijuge i brazde. I oči se gase: „Gasnu ti oči, nabire lice,/ Protkiva snijegom svaka se vlas, / Grče se kosti baš nemilice, / Gube se sile, mijenja se glas“, upravo onako kako pjeva vlč. Spiridion Petranović. A ova slika na str. 109. nema na licu nijednoga milimetra da ima nabora i bore. Ova 80-godišnja baka na 68. stranici bila je nekada na 109. stranici, a ove će tri djevojčice sa 109. stranice prijeći na 68. stranicu: sahne trava, vene cvijet; sahne trava vene cvijet, riječ je Božja preko proroka Izaije (40,7 i 8): „Ah nema, nema na zemlji raja!/ Ona je tuge i nevolje dol;/ U Bogu tek je život bez kraja.../ ... Vjekuje radost... umire bol!“ Samo ljubav Božja ostaje, jer ljubav nikada ne prestaje: sve će ostalo uminuti i umuknuti: i vjera i nada, i Europska Unija, i Sjedinjene Američke Države i Ujedinjene Nacije, samo će ostati Caritas! Sve će biti vrjednovano po ključu ljubavi, po sudu ljubavi, po mjeri ljubavi, po nakani ljubavi. Jesi li nešto učinilo ili učinila s ljubavlju prema čovjeku i prema Bogu? Dokažeš se da jesi! - Pripada ti vječna sreća. Jesi li radio ili radila bez ljubavi? Dokaže se da jesi. - Pripada ti vječna neljubav, tj. nesreća.
Danas obilježujemo 30 godina sustavna, statutarna i institucionalizirana djelovanja Caritasa na razini hercegovačkih biskupija. Bog udijelio blagoslov svima koji su u tome Caritasu ili organiziranoj Ljubavi sudjelovali: mišlju i riječju, darom i radom, davanjem i primanjem, pisanjem i čitanjem, suosjećanjem i radovanjem. Neka nam svima ljubav raste po vjeri a vjera po ljubavi te da nam bude vječna nagrada da, izišavši iz ovoga stanja zrcala i zagonetke, Boga gledamo licem u lice u vjekovječne vjekove.
Na kraju programa sve prisutne pozdravio je i predsjednik Caritasa BKBiH i banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica.
 
Neka živi i cvjeta ovo Caritasovo stablo!
Dragi brate u biskupskoj službi Ratko,
dragi direktore Caritasa jubilarca don Ante,
cijenjeni djelatnici i suradnici Caritasa,
poštovani uzvanici, braćo i sestre.
Zahvalan sam dobrom Bogu i iskreno radostan što sudjelujem danas na ovom jedinstvenom događaju u našoj domovinskoj Crkvi - obilježavanju 30 obljetnice od utemeljenja najstarije crkvene pastoralno-karitativne ustanove u jednoj od mjesnih Crkava naše zemlje – Caritasa mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije.
A vjerujem da ste i vi jednako radosni i Bogu zahvalni zbog mnogobrojnih darova njegove očinske ljubavi, koji su došli do izražaja neumornim i nesebičnim djelovanjem i zalaganjem bezbrojnih ljudskih plemenitih srdaca. Ta srca su otkucavala jednakim ritmom djelotvorne ljudske i osobito kršćanske ljubavi u službi brata, čovjeka i njegovim duhovnim i tjelesnim potrebama.
U dramatičnom odrastanju i stasanju ovog dragocjenog plodnog stabla u vrtu ove dvije blagoslovljene hercegovačke mjesne Crkve bilo je ne mali barijera i poteškoća. Osobno znadem dobro barem za jednu. Prije ravnih 25 godina, odmah po mome povratku sa Sinode biskupa u Rimu, došli su mi službeni predstavnici tadašnje državne uprave i odlučno mi dali do znanja, da neće dozvoliti ništa od onoga, što se u Rimu zaključilo s obzirom na karitativno i odgojno djelovanje Crkve. Izrijekom su spomenuli neke karitativne akcije i projekte u Mostaru i Neumu te u Banjoj Luci, gdje je naš biskupijski Caritas tek bio započeo svoje djelovanje.
I ti ljudi i njihova jednostrana ideologija su u međuvremenu sišli s političke i društvene scene u našoj zemlji.
Krist, glava Crkve, omogućio je u međuvremenu, svojim živim udovima u našoj domovinskoj Crkvi, da pokažu na djelu kakvo bogatstvo čovjekoljublja nose u svojim srcima, koje On sam napunja uvijek iznova novom energijom ljubavi i dobrote. On sam se, osobito u bezbrojnim žrtvama nedavnog rata i poraća našao u koži izmrcvarenog, obespravljenog, zapostavljenog, prezrenog i beznadnog nevoljnika na putovima između ovdašnjih hercegovački „Jeruzalema i Jerihona“. Opet je kao i prije dvije tisuće godina doživio da ga kao takvoga, nađe „Milosrdni Samaritanac“ u osobama ne samo kompetentni, savjesnih i požrtvovnih djelatnika unutar ovdašnjeg biskupijskog Caritasa, nego i u bezbrojnim osobama dobrovoljnih suradnika u ovdašnjim župnim zajednicama, ali i izvan njih.
Na tim istim putovima i danas kreću mnogi naši suvremenici, koji i ne htijući upadaju u šake ili mreže današnjih siledžija, bezočnika i egoista. Uvijek iznova čuje se njihov žalobni vapaj za pomoću, za utjehom, za podizanjem na noge, za ljudskom i kršćanskom blizinom. Biblijski Milosrdni Samaritanac je bio tuđinac, čak pripadnik neprijateljskog naroda. Caritas, ne samo kao organizirano djelovanje naše Crkve bilo na župnom, biskupijskom ili na nivou države, nego i kao temeljna nezaobilazna zadaća svakog kršćanina u njegovom svakodnevnom nasljedovanju Krista utjelovljenoga Boga, ima divnu mogućnost ali i nezaobilaznu zadaću da dragocjeno doprinosi istinskom i veoma potrebnom ozdravljenju kako mnogih pojedinaca tako i čitavog našeg društva.
Dok od svega srca čestitam ovaj 30 godišnji jubilej domaćeg Caritasa mome dragom bratu u biskupskoj službi biskupu Ratku, kao predsjedniku ovog Caritasa - Jubilarca, zatim neumornom direktoru Caritasa profesoru dr. don Anti Komadini i svim djelatnicima i podupirateljima ovog Caritasa, molim dobrog Boga da idućih – ne samo novih 30 godina - vodi, ravna i čini što plodnijim ovo divno dragocjeno stablo djelotvorne kršćanske ljubavi u blagoslovljenom vrtu hercegovačkih biskupija.
Neka živi, cvjeta i donosi obilne plodove ovdašnje Caritasovo stablo nakalamljeno na neuništivim korijenima utjelovljene Božanske Ljubavi!
 
 
 
2009 - 2017. © sva prava pridržana - Caritas Mostar