Novosti

Karitativci u Zaljevu hrvatskih svetaca

 

10.02.2020 13:57
Slika
 

Djelatnici Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan, predvođeni ravnateljem don Željkom Majićem, u nedjelju 9. veljače 2020. sudjelovali su u proslavi sv. Tripuna, zaštitnika Kotora i kotorske biskupije. Od 45 djelatnika najviše je bilo onih kojima je nedjelja inače neradna, a neki su u dogovoru s kolegama zamijenili smjene kako bi se molili sv. Tripunu u Kotoru, ali i hrvatskim svecima u bokokotorskom zaljevu.

Autobus s hodočasnicima je krenuo u 4,30 ispred mostarske katedrale, a djelatnici Caritasova doma „Betanija“ iz Čapljine pridružili su im se u stolačkim Maslinama. Ravnatelj i voditelj hodočašća don Željko je predmolio molitvu „Anđeo Gospodnji“ najavivši da će i u nastavku putovanja molitva biti nit vodilja. Tako je i bilo. Nakon prelaska granice i ulaska na područje Crne Gore sudionici su naizmjenice molili slavna otajstva Gospine krunice, a na povratku je ravnatelj predmolio krunicu Presvetog Srca Isusova.

U staroj jezgri Kotora upriličen je program Kotorske mornarice, a potom je u 10,30 počela sveta Misa. Pozdrav je na početku svećenstvu, uzvanicima kao i djelatnicima Caritasa Mostar te drugim okupljenim vjernicima iz Crne Gore i susjednih država uputio msgr. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski i apostolski upravitelj Kotorske biskupije. Predvoditelj sv. Mise bio je riječki nadbiskup i metropolit msgr. Ivan Devčić. “Tko zna po koji put Kotor i Kotorska biskupija slave Svetog Tripuna, ali koliko se god puta slavlje ponavljalo, ono zbog toga ne gubi na svježini i privlačnosti. Razlog je dvojak. Sa jedne strane slavlje je uvijek svježe zahvaljujući onome tko ga slavi. To je danas Sveti Tripun koji je svoju vjeru u Isusa Krista posvjedočio mučeničkom smrću u Maloj Aziji. Drugi razlog zbog kojeg slavlje Svetog Tripuna nikada ne gubi na svježini, je činjenica da je on već stoljećima zaštitnik Kotora i Kotorske Biskupije”, kazao je Devčić. Pjevao je zbor iz Župe Svetog Stjepana iz Brela. Nakon Mise uslijedila je procesija ulicama Kotora.

Karitativci iz Hercegovine su se ićem i pićem okrijepili u Perastu gdje ih je ugostio župnik don Srećko Majić. Posjetili su i otočić Gospe od Škrpjela u čijoj se crkvi, prema kazivanju župnika don Srećka, nalazi bogata riznica zavjetnih darova pomoraca, od kojih je najpoznatiji srebrni reljef s prikazom grada Perasta, dva otočića i turskom vojskom koja napada grad. To je zajednički zavjetni dar mještana u znak zahvalnosti za pobjedu iz 1654. Dvije tisuće srebrnih i bakrenih zavjetnih pločica, darovanih kao znak zahvalnosti Gospi, koja ih je čuvala od pogibelji i nezgoda na moru, ispunjavaju slobodne zidne površine na koru crkve. Pozornost hodočasnika u Muzeju je posebno privukao zavjetni i umjetnički rad Peraštanke Jacinte Kunić. Riječ je o manjoj slici koja u tehnici veza prikazuje gornji dio oltarne Gospine slike. Predaja kaže kako je strpljiva umjetnica taj rad vezla oko 25 godina. Osim svilene, srebrne i zlatne niti koristila se i nitima prirodne kose za izvedbu frizura na prikazanim likovima. Rad je dovršen 1828. godine, a vezući je gotovo izgubila vid.

Jednodnevno hodočašće je završilo posjetom rodnom gradu sv. Lepolda Bogdana Mandića, Herceg Novom te zajedničkom i osobnom molitvom ovome svecu u Svetištu uzdignutom njemu u čast koje se nalazi u blizini crkve sv. Jeronima u koju je maleni Bogdan redovito išao u društvu svojih roditelja koji su mu i prenijeli žarku vjeru u Isusa Krista. Vlč. Siniša Jozić, župnik u Herceg Novom zbog svojih pastoralnih obveza nije nas mogao dočekati, ali je ostavio otključana vrata crkve kao i za svakog od hodočasnika moći sv. Leopolda. Nakon upisivanja zajedničke zahvale i molitve na oltarsku bilježnicu svatko se ispod nje, potvrđujući napisano i unoseći u mislima i svoju nakanu, potpisao. 

Na povratku u Mostar i Čapljinu don Željko je zatražio da hodočasnici iznesu svoje dojmove. Oni koji su se javili za riječ istaknuli su kako ih je hodočašće ohrabrilo za još požrtvovniji angažman na radnim mjestima u Caritasovim ustanovama. Neki su se odlučili u budućnosti još više moliti sv. Leopoldu, a svi su zahvalili don Željku na pozivu za sudjelovanje u hodočašću pritom istaknuvši da se već raduju sljedećem.

0 0