Novosti

LJETNI KAMP PRIJATELJSTVA 2018.

 

02.07.2018 08:28
Slika
 
Od srijede do petka pa dogodine ako Bog da ispočetka. Od 27. do 29. lipnja 2018. godine u Duhovno-obrazovnom centru „Emaus“ održan je drugi Ljetni kamp prijateljstva. 
90 djece i 26 volontera Centra za djecu, mlade i obitelj SPES ispunili su „Emaus“ radošću, plesom, skakom i galamom, potragom za blagom i odgovorima na razna pitanja ili kako je opisala volonterka Ana: „Napraviš zmaja, pustiš zmaja. Sakriješ blago, tražiš blago. Tražiš prijatelje, pronađeš prijatelje. Ukratko tako izgleda Ljetni kamp prijateljstva i jedva čekamo idući, i mi, i djeca.“ Ali neka Ana da se najprije malo odmorimo. Tko god misli da je lako organizirati trodnevni rad s 90 djece, pripremiti radionice i mnoštvo radnog materijala, organizirati prijevoz autobusom, brinuti za dječju sigurnost na otvorenom prostoru uz Neretvu, usmjeriti dječju energiju i kreativnost u pravom smjeru, nahraniti ih, odgovoriti na sva njihova pitanja, potrebe i nestašluke i predvidjeti sve nepredvidive situacije, neka pokuša. Košta to jako puno truda i živaca što se ne može novcem platiti, ali može samo jednom dječjom porukom „Tko god je izmislio Spes, volim ga“. 
Na edukativnim radionicama učili smo razne socijalne i komunikacijske vještine. Mnogo djece, pogotovo one koja kroz godinu pohađaju radionice u Spesu prošla su već dosta toga sa svojim tetama, ali je i mnogo djece kojima upravo u svladavanju ovih vještina najviše treba pomoći. Ne mogu se napraviti čuda za tri dana, ali ako smo i samo nekoliko sramežljive i povučene djece uspjeli potaknuti na bolju komunikaciju s drugom djecom, mi smo zadovoljni.
Na rekreativnim radionicama bilo je svega. Djecu se najviše dojmila potraga za blagom, ali i neke igre koje „izlaze iz mode“ u invaziji modernih tehnologija a tako su potrebne djeci za njihov tjelesni i psihički razvoj. Danas su mobiteli često djeci zamijenili i igračke i prijatelje. Prevelika izloženost dječjeg mozga ekranima izaziva dvostruku štetu, zbog sadržaja kojeg gledaju i zbog onog što za to vrijeme ne čine a trebala bi: trčati, skakati, provlačiti se, penjati se… A toga je bilo na kampu napretek. 
Na kreativnim radionica djeca su izrađivala zmajeve od papira s porukama prijateljstva i puštali ih onoliko koliko im je čudno ljetno vrijeme dopuštalo. Bojala su kamenčiće, izrađivala makete parkova prirode i prijateljstva. Mnogo kreativnosti djeca su pokazala u pisanju poruka jednih drugima, pogotovo što je svako dijete dobilo ulogu tajanstvenog anđela čuvara za jedno drugo dijete. Najviše ljubavi u porukama dobile su ipak njihove tete koje su to svakako zaslužile (mnoge od njih paralelno su učile i polagale ispite na fakultetu).
Nije nebitan bio ni ručak, dapače. Hvala našim kuharicama u „Emausu“ i domaćinu Sebastijanu koji je po potrebi bio i DJ i pronalazač izgubljenih stvari. Hvala i don Tonći, ravnatelju Caritasa, kojem nije bilo teško dolaziti svaki dan iz Mostara, i izgovoriti s djecom molitvu zahvale prije i poslije jela. Hvala roditeljima na povjerenju.
Od nuspojava bilježimo jedno sastrugano koljeno, jedan okrvavljen dlan, ispadanje jednog i klimanje drugog mliječnog zuba, modricu na bradi, jedno povraćanje u autobusu, nekoliko prehlađenih stomačića. O problemima u ponašanju nećemo javno, a kamp je tu i zbog njih. Da primjerom pokažemo da se može bolje i više uz lijepu riječ, osmijeh i zagrljaj. 
I na kraju diplome. I za djecu i za volonterke. 
0 0