Novosti

ŠTO MOŽEMO NAUČITI OD OSOBA S INVALIDITETOM?

 

18.07.2019 08:22
Slika
 

Prošli tjedan završili smo s radom u Radionici Emanuel za ovu „školsku godinu“. Naši korisnici su na zasluženom ljetnom odmoru. Uvijek kada neki posao privodimo kraju pitamo se i razmišljamo o njegovoj uspješnosti. Tako se i na kraju ove „školske godine“ pitamo jesmo li ostvarili ciljeve postavljene prošle godine, koliko su osobe s invaliditetom napredovale kroz različite pružene im aktivnosti, kako izmjeriti njihovo zadovoljstvo i osjećaj uspješnosti? Jesmo li na pravi način upotrijebili svoje sposobnosti kako bismo odgovorili na njihove potrebe i mogućnosti? Ova i slična pitanja ostavit ćemo za naša promišljanja i interna izvješća, a ovo ćemo razmišljanje usmjeriti u drugom pravcu i posvijestiti sebi i drugima dobra koja mi primamo od osoba s invaliditetom. Što su nama osobe s invaliditetom darovale svojom nazočnošću, kako one utječu na nas i što mi možemo naučiti od njih? Iako je rad s osobama s invaliditetom s jedne strane zahtjevan, odgovoran i traži puno strpljena i domišljatosti s druge strane oplemenjuje, obogaćuje i čini nas zahvalnim. I puno je sitnih ali korisnih stvari koje možemo od njih naučiti. Svaka je osoba svijet za sebe i teško je i nepotrebno praviti neku generalizaciju, međutim ono što je svojstveno većini osoba s invaliditetom je sljedeće:

Jednostavne su i neposredne, a upravo to mnogima od nas nedostaje. Jednostavnost je lijepa osobina i posebno je cijenimo kad znamo koliko je kompliciranost teška i kako zamara. Jednostavni mogu bit i oni najučeniji kao i priprosti ljudi i upravo jednostavnim ljudima Otac nebeski objavljuje svoje kraljevstvo.

Svojom se dobrotom izdižu iznad naših sebičnosti. Opet dvije krajnosti, dobrota i sebičnost. Sebični ljudi su usredotočeni samo na sebe, uvijek su u pravu, teško se raduju s drugima, ne pokazuju empatiju… S druge strane dobrota je vrlina i jedan od dvanaest plodova Duha Svetoga. Dobrota lako dopire do svakog srca i snažnije djeluje od bilokakvih riječi. Osobe s poteškoćama u razvoju svojom nas dobrotom lako „zaraze“ prenoseći radost i dobro raspoloženje. I kazuju nam da, iako je teško, isplati se biti dobar.

Znaju primiti i dati pomoć i uvijek to čine sa zahvalnošću. Osobe s invaliditetom prije svega trebaju našu pomoć, ali isto tako mogu pružiti, na svoj način, pomoć drugima. Ovdje je međutim naglasak na zahvalnosti koju pokazuju osobe s invaliditetom. Zahvalnost je ta koju treba znati živjeti svaki dan i ugraditi je u način života, unatoč svim teškoćama i životnim križevima koji nikome ne nedostaju, a posebno osobama s invaliditetom.

Otvoreni su za kontakte i nova prijateljstva. Ostvarivanje kontakata i sklapanje novih prijateljstava uvijek je prilika za rast. Iako o tome ne razmišljaju, osobe s invaliditetom reagirajući instinktivno i neopterećeno svaku osobu primaju otvorena srca i ispruženih ruku. Ne zamaraju se nikakvim kalkulacijama i nisu opterećeni nepotrebnim relacijama nego prijateljstvo doživljavaju kao jedno predivno čudo.

Znaju se radovati sitnicama i pronalaziti sreću u malim znacima pažnje. Svi oni koji rade ili žive s osobama s invaliditetom znaju kako im je ova osobina posebno svojstvena. Radovati se sitnicama i malim stvarima je nešto što trebamo učiti od djece i odraslih osoba s invaliditetom. Neću nabrajati o kakvim sitnicama se radi jer smo ih svi jako dobro svjesni. A iako smo ih svjesni i jasno nam je da sreća ne dolazi iz velikih stvari, često to zaboravljamo. Sam Isus nam kaže da ako ne budemo kao djeca nećemo doći u kraljevstvo nebesko.

I na kraju citirat ću ravnatelja našega Caritasa koji je često naglašavao da se nitko ne zna tako od srca radovati, tako ljubiti i iskreno zahvaljivati kao osobe s poteškoćama u razvoju. Ne treba mnogo da jednom djetetu s posebnim potrebama ili odrasloj osobi s invaliditetom uljepšaš dan. Nadodat ću kako ne treba mnogo da jedno dijete s posebnim potrebama ili odrasla osoba s invaliditetom nama uljepša dan i potakne na razmišljanje što je doista važno u životu!

0 0