Svakodnevna pomoć

„Maksima u skrbi za osobu s demencijom glasi: maksimalna sloboda i minimalna kontrola.“

Dijagnostiku i farmakološku terapiju demencije svakako treba prepustiti liječnicima specijalistima. Ono što mogu ostali profesionalni pomagači učiniti za poboljšanje kvalitete života osoba s demencijom moguće je pronaći na našoj web stranici unutar blog sekcija s brojnim informativnim i korisnim tekstovima.



Održavanje higijene može biti izazov jer se bolesnici često opiru kupanju zbog otežane pokretljivosti, oslabljenog osjeta i loše orijentacije. Preporučuje se da oboljelog kupa osoba pred kojom se ne osjeća neugodno, u prikladnom prostoru poput tuš-kabine sa stolicom ili kade s podloženom daskom. Bitno je da atmosfera bude ugodna i da se pridržava poznatog redoslijeda radnji.

Omogućite oboljelom što veću samostalnost, uz pomoć samo kada je neophodna, jer to jača povjerenje i smanjuje konflikte. Potpuno preuzimanja radnji vodi do pasivnosti i gubitka sposobnosti. Ako osoba s demencijom sama obavi radnju, to pojačava njezino samopouzdanje.

Pri njezi tijela bitno je: osigurati ugodnu atmosferu, koristiti uvijek iste predmete, poštovati želje i navike osobe te odrediti prikladno vrijeme za njegu. Poštujte intimnost osobe, pokrivajući one dijelove tijela koji se ne peru i omogućite joj da se lijepo dotjera, ako to želi.

Kada je riječ o odijevanju, osobe s demencijom često ne prepoznaju odgovarajuću odjeću za vanjsku temperaturu i ne mogu izraziti nelagodu ako im je hladno ili vruće.

Ove razlike u percepciji temperature mogu izazvati nelagodu. Bitno je pratiti njihovo ponašanje kako bi se otkrili uzroci te nelagode. Na primjer, hladne noge mogu ih natjerati da ustaju noću, što se može ublažiti toplom kupkom za noge, čarapama ili dodatnom dekom.

Osobe s demencijom treba poticati da se što dulje same odijevaju i obuvaju, iako to može trajati dulje. Poremećen osjećaj vlastitog tijela i slabije prepoznavanje predmeta mogu uzrokovati probleme s odijevanjem, poput pogrešnog redoslijeda odijevanja.

Dobro je ponuditi nekoliko odjevnih predmeta i pitati što žele odjenuti. Također, odabir obuće bez vezica može osigurati sigurnije kretanje.

Osobe s demencijom često imaju problema s unosom hrane i tekućine zbog smanjenog osjetilnog užitka. Njihov osjećaj gladi i žeđi može se promijeniti pa neki stalno osjećaju glad, dok drugi jedu minimalno. Fizički uzroci poput bolova, depresije, nuspojava lijekova i problema s gutanjem mogu smanjiti apetit. Duševni uzroci uključuju nelagodu u okolini, buku, nepoznatu hranu ili nepoštovanje.

Kod hranjenja, osobe s demencijom mogu izgubiti kulturne norme za stolom i imati poteškoća s korištenjem pribora pa jedu žlicom ili prstima. Poteškoće s gutanjem i žeđom također su česte pa je bitno pratiti unos tekućine kako bi se izbjegla dehidracija. Dehidracija se može prepoznati po suhoći usta, nesvjestici pri ustajanju, suhoj koži i smanjenom mokrenju.

Bolest može osobu učiniti nesigurnom pri odabiru hrane pa je najbolje servirati jela jedno po jedno. Također, treba ih poticati da što dulje samostalno jedu, a ako imaju poteškoća s priborom, preporučuje se usitnjena hrana. Hranjenje u društvu može poboljšati socijalne kontakte i potaknuti osobu da jede. Poteškoće sa žvakanjem i gutanjem zahtijevaju strpljenje, pažnju i često pasiranu hranu. Raznolika i zdrava prehrana je vrlo bitna, a osobe s demencijom često vole slatku hranu zbog smanjenog osjeta za okus.

Kada je riječ o spavanju, osobe s demencijom često gube orijentaciju u vremenu, teško razlikuju dan i noć, a problemi s lijekovima i slabim mjehurom dodatno otežavaju situaciju.

Poremećeni ritam spavanja postaje izazov za bolesnike i njegovatelje. Lijekovi mogu pomoći u regulaciji sna, no kako bi se osigurao kvalitetan san tijekom noći, potrebno je izbjegavati dug poslijepodnevni san – koji nikako ne bi smio biti dulji od 2 sata.

Nesanica može biti povezana s promjenama ponašanja u večernjim satima, poput smetenosti, razdražljivosti i halucinacija. U takvim slučajevima potrebna je medicinska intervencija.

U zadnjem stadiju demencije, osoba postaje potpuno nepokretna, a glavna opasnost je dekubitus - nekroza kože i tkiva, a nastaje zbog prestanka cirkulacije u vrlo kratkom vremenu.

Kako prepoznati dekubitus?

- Pojava bijelih fleka zbog loše prokrvljenosti.
- Pojava crvenih fleka bez vidljivih oštećenja kože.
- U sljedećoj fazi plikovi, ljuštenje kože i mogućnost da dekubitus dosegne kost.

Najugroženija mjesta za pojavu dekubitusa?

- Potiljak, lopatice, ušna školjka, kralježnica, karlica, trtica, ramena, laktovi, pete, nožni prsti.

Prevencija dekubitusa:

- Redovita masaža i mijenjanje položaja svaka 3 sata.
- Korištenje antidekubitalnih madraca i jastuka.
- Higijena tijela i posteljine.
- Pravilno postavljanje tabana pod kutom od 60 stupnjeva.
- Fizikalna terapija, uz nadzor i savjete fizioterapeuta.

Kontaktirajte nas

Ime i Prezime Ime i prezime je obavezno
Email mora biti validan Email je obavezan
Poruka je obavezna