Na poziv članova Odbora za međureligijski i međukulturalni dijalog Europskog parlamenta, ravnatelj mostarskog Caritasa don Željko Majić boravio je od 6. do 8. rujna ove godine u Bruxellesu gdje je govorio pred članovima Odbora ( 7. rujna) na temu: "Hrvati i drugi katolici u Bosni i Hercegovini; društveno-politički izazovi zajednice u nestajanju". Domaćini sastanka bili su predstavnici EP-a Jan Olbricht (Poljska), Gyorgy Holveni (Mađarska) i Željana Zovko (Hrvatska). Nakon konferencije održan je sastanak u EEAS-u s gosp. Markom Makovecom zamjenikom izvršnog direktora za Europu. 
Dan ranije zastupnica Zovko i ravnatelj don Željko susreli su se s gosp. Oliverom Várhelyijem povjerenikom EK za proširenje i susjedstvo i Vassilisom Maragosom, direktorom uprave za BiH u DG NEAR. Bila je to prilika da se predstavi Caritasov projekt „Centar za demenciju“ koji mostarski Caritas namjerava izgraditi u Grudama. 
Ovdje u cijelosti prenosimo intervenciju koju je ravnatelj don Željko imao na konferenciji Odbora za međureligijski i međukulturni dijalog Europskog parlamenta. 

I.
CRKVA U BIH

 
1.  Četiri nadbiskupije i vojni ordinarijat:  

- Vrhbosanska nadbiskupija sa sjedištem u Sarajevu  

- Banjalučka biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci 

- Mostarsko-duvanjska biskupija sa sjedištem u Mostaru  

- Biskupija Trebinjsko-mrka (mostarski biskup je apostolski upravitelj ove biskupije, stoluje u Mostaru). 

- Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu 

2.  Povijesni procesi prisutnosti katolika, pravoslavaca i muslimana u Bosni i Hercegovini (1450.-2013.)

Hrvati katolici prisutni su na tlu BiH otkako su doselili na te prostore. Dakle, već od 7.st. Povijesni izvori nam govore da je prije osmanlijskog osvajanja Bosne 1463. godine, a potom i Hercegovine 1482. godine, u današnjoj Bosni i Hercegovini bilo 85% katolika, 6% pravoslavaca, a ostali su bili pripadnici nekih drugih vjerskih zajednica. (Sve statističke podatke rado mi je ustupio msgr. Tom Vukšić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, predsjednik BK BiH i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, kojemu i ovom prilikom izražavam iskrenu zahvalnost). 

Koliko je osmanska okupacija (četiri stoljeća) bila pogubna za Katoličku Crkvu govore podaci prvog modernog popisa stanovništva (1879.) Prema tom popisu u BiH ih je bilo samo 18,8% (dakle smanjenje od 66,2%), dok je udio pravoslavaca porastao na 42,88%. A tu je već, jasno, značajan broj muslimana (38,75%).  

Nakon Otomasnske okupacije prisutnost katolika u BiH bila je u porastu sve do 1971. godine. Otada je u opadanju. Međutim, porast broja drugih, istodobno, bio je mnogo brži i veći, pa je prisutnost katolika, izražena u relativnim brojevima (postotcima), prema službenim rezultatima svih popisa stanovništva, u neprekidnu opadanju još od 1931. godine.  

Naime, Hrvati su 1971. godine (popis prema narodnoj pripadnosti) doživjeli svoj novovjeki apsolutni maksimum (772.491), a godine 1931. (popis prema vjerskoj pripadnosti) doživjeli su relativni maksimum od 24,01%, da bi godine 1991. (popis prema etničkoj pripadnosti) pali na 17,4%. Tako je ponovo uspostavljen stari povijesni proces smanjivanja hrvatske i katoličke prisutnosti u BiH. 

Nakon što je u posljednjem ratu (1991.-1995.) stradalo, prognano i raseljeno vrlo mnogo ljudi, službeni rezultati posljednjega popisa stanovništva (2013.), koji su objavljeni 2016. godine, kažu da je u BiH 544.780 (15,43%) Hrvata, 1.086.733 Srba (30,78%) te 1.769.592 Bošnjaka (50,1%). A to znači, u odnosu na popis iz 1991., da je Hrvata manje za oko 215.000, Srba 280.000, Bošnjaka 130.000 te ostalih za oko 215.000.  

Prema istom popisu, u BiH je 1.790.454 muslimana, 536.333 katolika, 1.085.760 pravoslavaca, 10.816 agnostika, 27.853 ateista, nisu se izjasnili 32.700, ostalih 40.655 te nepoznate vjerske pripadnosti 6.588. 

Broj katolika, kako zbog kontinuirana iseljavanja tako i zbog negativna prirodna priraštaja svake je godine sve manji i manji.  Za ilustraciju neka nam posluže podatci o broju rođenih – krštenih i umrlih u vremenskom razdoblju od 2015. do 2020. godine.  

BANJOLUČKA BISKUPIJA 

 

	Kršteni	Umrli	Priraštaj
2015.	346	696	-350
2016.	324	701	-377
2017..	352	673	-321
2018..	345	668	-323
2019.	330	692	-362
2020.	264	766	-502
UKUPNO.	1.631	3.504	-1.873

 

 BISKUPIJA MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN

  

	Kršteni	Umrli	Priraštaj
2015.	2149	2239	-90
2016.	2158	2087	+71
2017..	2054	2154	-100
2018..	2142	2116	+26
2019.	2176	2235	-59
2020.	1982	2566	-584
UKUPNO.	12.661	13.397	-736

 

VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA 

  

	Kršteni	Umrli	Priraštaj
2015.	1.566	3.575	-2.009
2016.	1.575	3.503	-1.928
2017..	1.571	3.443	-1.872
2018..	1.599	3.467	-1.868
2019.	1.486	3.567	-2.081
2020.	1.040	3.943	-2.902
UKUPNO.	8.837	21.498	-12.661

  

KRŠTENI, UMRLI, PRIRAŠTAJ NA RAZINI BIH: 

 

	Kršteni	Umrli	Priraštaj
2015.	4.061	6.510	-2.449
2016.	4.057	6.291	-2.234
2017..	3.977	6.270	-2.293
2018..	4.086	6.251	-2.165
2019.	3.992	6.494	-2.502
2020.	3.286	7.275	-3.989
UKUPNO.	23.459	39.091	-15.632

Dakle, kada govorimo o prirodnom priraštaju - odnosu rađanja i smrti - vidimo kako je u samo 6 godina broj manji za 15.632. Kada tomu dodamo kontinuirana iseljavanja mladih obitelji, onda možemo samo zamisliti koliko se broj u odnosu na popis iz 2013. umanjio. No, ovdje valja reći da se ovaj isti proces događa i kod druga dva konstitutivna naroda i među ostalim žiteljima BiH. BiH je sve manje interesantna za život, pogotovo mladim naraštajima! 

1. Opća situacija  

BiH se suočava s nestankom stanovništva, odnosno sa značajnim demografskim promjenama i starenjem.  

Socijalna slika u Bosni i Hercegovini godinama se ne mijenja nabolje, nego naprotiv nagore. Problem starijih osoba bez adekvatne medicinske i socijalne skrbi iznimno je prisutan i naglašen kontinuiranim napuštanjem zemlje od strane mladih. Procjena je da je BiH od 2013. (od posljednjega popisa) do danas napustilo više od 600.000 stanovnika.  

Sve je veći broj staračkih domaćinstava u kojima živi jedna ili više starijih osoba slaba materijalnog i zdravstvenog stanja bez odgovora društva na njihove potrebe.  

Velik dio starih osoba živi od najniže mirovine koja iznosi oko €200,00 (a mnogi nemaju ni to) što nije dovoljno ni za najosnovnije mjesečne potrebe. Troškove života poskupljuju razna oboljenja kojima je pogođena starija populacija. Osim financijskih poteškoća najveći problem velika broja starijih osoba jest njihova nemobilnost tako da ne mogu sami otići liječniku niti se opskrbiti svime što im je potrebno. Stoga je pomoć u kući, u nedostatku mlađih članova obitelji, jedini oslonac u njihovim starim danima. 

2. Caritas – Evanđelje na djelu 

Svaka od nad/biskupija u BiH nastoji i institucionalno pružiti pomoć najugroženijima po dijecezanskim Caritasima koji su razvili veliku djelatnost. Tako, npr., Caritas Mostar svagdanje skrbi za oko 600 osoba od kolijevke (dječji vrtić) do groba (hospicij); kako u institucijama (domovi za stare i iznemogle, radionice za osobe s posebnim potrebama, briga oko djece i mladih i obitelji) tako i pohodima u vlastite domove (obilazimo stare i nemoćne na više od 300 adresa). Svaki dan podijeli se više od 1000 obroka. I sve to bez institucionalne – zakonski regulirane pomoći države.   

Na žalost, BiH nije funkcionalna, a onda ni dostatno socijalno osjetljiva država, pa je stoga Caritas bio primoran ući u prostor koji bi po sebi trebala pokrivati država.  

U Caritasu Mostar, uz mnoge volontere, stalno je uposleno oko 130 osoba. U planu smo izgraditi još jedan centar za osobe s problemima demencije koji sam jučer predstavio na mjerodavnu mjestu. Bit će to prvi Centar te vrste ne samo u BiH nego, koliko je nama poznato, na širem području Jugoistočne Europe.   

Iskorištavam ovu prigodu da vas uljudno pozovem da zakonskim putem nastojite iznaći financijska sredstva i pomoći Crkvu i njezin Caritas i u svagdanjem djelovanju i u velikim projektima koji jesu i koji će biti na korist svim građanima BiH u njihovim potrebama.  

1. Država tri naroda

O Bosni i Hercegovini ne može se govoriti drugačije nego da je to država tri povijesna naroda: hrvatski, srpski i bošnjački-muslimanski (ovi su se posljednji različito do sada zvali: neopredijeljeni, Jugoslaveni, Muslimani, a od 1995. uglavnom Bošnjaci). Svaki od ta tri naroda ima svoj religiozni sustav, kult, pa i svojevrsnu kulturu - Srbi su tradicionalno pravoslavni, Hrvati su katolici, Bošnjaci su islamske religije. Ima i nacionalnih manjina i drugih religioznih izraza. Svaki politički pokušaj da se ova istina zaniječe, jednako u prošlosti univerzalnim „jugoslavenstvom“ ili danas „bosanstvom“ (svi: bosniaci!), ili da se religije utope u neki puki sinkretizam, jasno da je  osuđen na poraz. Nije li i Europska zajednica zajednica naroda, a ne građana?!

2. Svaki narod mora biti suveren u cijeloj zemlji

Ta povijesna baština triju naroda jest temeljno ustavno načelo na kojem stoji bilo koji pravni državni oblik u BiH. Po njemu se svakoj od te tri nacionalne skupine priznaje isti "status suverenosti" u svakom dijelu i na cijelom području BiH. To načelo prožima temeljna prava i pojedinaca i svakoga suverenog naroda kolektivno uzetoga, bez obzira na njegovu brojčanost, a nijedan od njih nije u zemlji apsolutno većinski. Stoga ne samo građani, nego i pojedini narodi moraju uživati načelno jednaka prava s obzirom na svoj nacionalni, kulturni, religiozni identitet, kao i s obzirom na sve ono što se odnosi na upravni, društveni i gospodarski sustav. To je bit, konstitutivnost tih triju NARODA, koji su svjesno i povijesno vezane za zemlju bosansko-hercegovačku kao svoju. 

3. BiH pod međunarodnim protektoratom više od 500 godina:  

- Otomanskoga carstva (1463-1878),  

- Austro-Ugarska (1878.-1918.),  

- U jugoslavenskim granicama (1918-1992; s iznimkom II. svjetskog rata), 

- Međunarodna zajednica (od 1995. - Daytonski mirovni sporazum).  

4. „Moderna BiH“ 

Međunarodna je zajednica priznala granice bivših jugoslavenskih republika (Badinterova komisija, siječanj 1992.). Na referendum o samostalnosti BiH (29. II. - 1. III. 1992.) izišli su u većini Muslimani i Hrvati, a Srbi u većini nisu ni izašli. Za neovisnost BiH glasovalo je 63% glasača. Nakon toga počelo je i međunarodno priznanje BiH kao države. 

5. Rat 90-ih godina  

Iako je Međunarodna zajednica pokazala duboku zabrinutost za događaje na području bivše Jugoslavije s početka 90-ih godina, domaći su ljudi ostali duboko razočarani kako je ta zajednica promatrala, pa i s pomoću promatračkih misija, krvoprolića, etnička čišćenja i osvajanja teritorija kako u Hrvatskoj tako i u BiH od 1991. godine, koje je bilo najviše nad katolicima, a od 1992. u BiH i nad muslimanima. Naoružana Jugoslavenska armija, koja se ubrzo svrstala na stranu srpskih ekstremista, imala je punu slobodu, a nenaoružanima postavljen je embargo na  oružje. 

6. Daytonski sporazum  

a) Pozitivna strana: prekid ratovanja, zaustavljanje patnji u pučanstvu i određen mir izmučenoj zemlji. 

b) Negativna strana - nepravedna raspodjela BiH. Srbima, kojih je prema popisu iz 1991. bilo 31%  u BiH, dodijeljena gotovo polovica zemlje, 49%, nagradivši ih i isključivo nacionalnim naslovom "Republika Srpska" s određenim državnim atributima. A Muslimanima (44,% ), Hrvatima (17,%) i ostalima (8%) dana je druga polovicu zemlje, 51%, nazvavši je "Federacijom Bosne i Hercegovine".

7. Protektorat s pravima bez obveza. Međunarodna uprava vodi više-manje providan protektorat u BiH s tom razlikom što je sebi uzela prava i slobode, a odgovornosti i obveze prebacila na domaće političare. Kada se radi o Hrvatima, onda sa žaljenjem kažemo, kako su odluke Međunarodne uprave najčešće na štetu najmalobrojnijega naroda. Sjetimo se ranijih dokidanja političkih i gospodarskih institucija kako bi ih se asimiliralo s drugima. S takvom politikom katolički Hrvati doživljavaju socijalnu, političku i ekonomsku getoizaciju u vlastitoj zemlji. Za posljedicu imamo kontinuirano iseljavanje. Je li to onda nekomu i stalo do toga?

8. De facto se ne osigurava – u stvari se niječe - konstitutivnost naroda na cijelom području BiH.Konstitutivni narod u srpskom entitetu jest srpski a u federalnom entitetu jesu Bošnjaci-Muslimani, a Hrvati su u  gubljenju konstitutivnosti. Ta se anomalija pokušala ispraviti odlukom Ustavnoga suda iz 2000. godine tako da sva tri naroda budu priznata konstitutivnima na cijelom području zemlje. Ali i ta odluka ustavnog suda do dan danas se u stvarnosti negira.

9. Umjesto povratka iseljavanje. Kao da zločini ubijanja i protjerivanja u ratu nisu bili dovoljni. I danas, 27 godina nakon Daytona i, istina, uloženih značajnih sredstava čega su rezultati vidljivi u izgradnji infrastrukure, javnih objekata i dijela razrušenih kuća (pa i crkava i crkvenih objekata), broj povratnika Hrvata ili katolika u područja "Republike Srpske" (biskupija Banja Luka i Vrhbosanska nadbiskupija) nije ni simboličan.Razlika, kako smo vidjeli, u korist mortaliteta u odnosu na natalitet iz godine u godinu se uvećava. Kako zaboraviti da je s područja daytonske Republike Srpske protjerano 220.000 Hrvata!?  

10. Nepravedan Izborni zakon. Počev od 2000. godine kada su u režiji OSCE-a održani parlamentarni izbori prema privremenim izbornim pravilima koja nisu poštovala ni Dayton, ni Ustav BiH, nakon čega je formirana vlast u koju su ušli Hrvati koji nisu dobili ni 10% svoje konstitutivne jedinice, a u opoziciju gurnuta koalicija koja je pobijedila s 90% hrvatskih glasova, od izbora do izbora stalno se zanemaruje – prezire volja hrvatskoga glasačkoga tijela. 

Unatoč pozivima i deklarativnom opredjeljenju Međunarodne zajednice – EU i američke diplomacije – da se donese novi izborni zakon, na vratima smo novih izbora po nepravednu izbornom zakonu u kojemu je velika bojazan da će se i ovaj put prezreti izborna volja Hrvata, jednoga od konstitutivnih naroda u BiH. I ne samo kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva nego i u popunjavanju Doma naroda. Nadali smo se intervenciji Visokoga predstavnika, ali je on nakon ljetošnje čudne komunikacije s „građanima“ Sarajeva ustuknuo, pilatovski prebacio odgovornost na domaće političare davši im rok od 40-tak dana da učine ono za što u FBiH Bošnjaci nemaju volje već više od 20 godina.  

11. Ima li nade? 

Kao vjernici ispovijedamo i u toj vjeri živimo da je nada naša u Bogu. No, danas sam došao ovdje k vama s nadom, bolje rečeno s pouzdanjem da ćete razumjeti ovaj glas i učiniti ono što je u vašoj moći kako bi BiH postala pravedna i funkcionalna država u kojoj će biti mjesta za sve, a onda i za narod iz kojega potječem i kojemu sam po Božjem pozivu kao poslužitelj Evanđelja postavljen.  

Stoga se usuđujem predložiti nekoliko tema o kojima bi trebalo razmisliti i na čemu raditi kako bi se ono što želimo i čemu se nadamo također postiglo.

a) Preinake Daytona. Dayton zahtijeva nužne preinake. Po nama bitna bi preinaka bila u tome da se dokinu asimetrični entiteti kao izvori apsolutnoga nezadovoljstva hrvatskoga naroda. Ako se već misli da su entiteti dugotrajno rješenje, onda: koliko naroda, toliko entiteta!

b) Novi izborni zakon. Ako se već ne mogu, a dokazano je da ne mogu, domaći politički čelnici dogovoriti oko izbornoga zakona, onda svakako Međunarodna zajednica, koja je osigurala mehanizme intervencije po Visokom predstavniku, mora učiniti ono što domaća politika ne čini. Nedopustivo je da jedan narod - hrvatski - ne smije imati ni svoj legitimni glas u Predsjedništvu države ni u Domovima naroda (F BiH i Država BiH), gdje se brane "vitalni interesi". 

c) Prihvaćanje Hrvatskoga narodnoga sabora kao legitimnoga političkoga partnera u dijalogu iznalaženja rješenja za trajan i pravedan mir. Hrvatski narodni sabor (HNS – tvori ga više od 500 legitimno izabranih zastupnika na svim razinama vlasti od općine do države)  nastao je kao odgovor Međunarodnoj upravi u zemlji koja primjenjuje jednostranu i tihu reviziju Daytona, i kao zaštita konstitutivnih prava i sloboda, kojega je podržala i Katolička Crkva u BiH i smatra ga legitimnim političkim tijelom Hrvata u BiH.

d) Sloboda medija. Međunarodna zajednica vrlo je osjetljiva na slobodu medija. A Hrvatima u Bosni i Hercegovini onemogućeno je gledati televiziju na svom jeziku - nacionalni kanal. Kako je moguće da Hrvati ne smiju imati svoj TV program u Bosni i Hercegovini, a druge nacionalne skupine mogu imati jedan ili više programa? Ovdje ne mislimo na privatne RTV kuće, već na javni medijski prostor koji se financira iz proračuna. Bošnjaci su ovo pitanje digli na razinu zaštite vitalnog nacionalnog interesa!?  

Priznanje 

Svima vama ovdje prisutnima i svim vašim kolegama i kolegicama iskreno zahvaljujem na prilici da vam se obratim, ali i na svemu što ćete učiniti po pitanju ovih pitanja, naravno u granicama svojih mogućnosti (koje hvala Bože, nisu mali). A sada sam na raspolaganju za sva vaša pitanja.