U nedjelju 10. listopada 2021. stigla je u župu sv. Franje u Rašeljkama skupina štićenika sa svojim voditeljima i sa svojim ravnateljem don Željkom Majićem iz Caritasa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Njihov dolazak je dogovoren između župnika don Ilije Drmića i spomenutoga ravnatelja te naše crkvene dobrotvorne ustanove. Ovo je treće ugošćenje te naše braće i sestara nezaboravljenih, i to u Vinici, Viru i sada ovdje u Rašeljkama. Ovakvi susreti s njima otvaraju nam mogućnosti svekolike karitativne djelatnosti na osobnom i skupnom planu, a poglavito da surađujemo s našim Caritasom.
Te 28. nedjelje kroz godinu misna slavlja predvodio je don Željko održavši prigodne propovijedi. Oslon za svoj govor imao je u evanđeoskom odlomku, gdje je opisan bogati mladić koji je tražio savjet od Isusa kako da se domogne do vječnoga života o čemu je Isus propovijedao a on to čuo. Čuvši Isusov savjet da ode i sve svoje razdijeli siromasima, a potom da praznih ruku i s punim srcem dođe k njemu, te da ga nasljeduje, ovaj mladić je žalostan otišao od svoga Gospodina, jer se nije mogao odlučiti na takav korak. Potom je don Željko predstavio Caritas dviju naših biskupija, koji je 1982. god. osnovao biskup Pavao Žanić. Ovaj Caritas je djelovao s ostalim karitativnim i humanitarnim udrugama i tijekom Domovinskoga rata, a nakon rata doživio je svoje pravo lice djelotvorne ljubavi zahvaljujući njegovim predsjednicima: spomenutom utemeljitelju, zatim biskupima Ratku Periću i sadašnjem Petru Paliću, te ravnateljima: pok. don Andriji Iličiću, don Dragi Bevandi, don Anti Luburiću, don Boži Goluži, don Kreši Puljiću, don Anti Komadini kojega je naslijedio sadašnji ravnatelj don Željko.

Don Željko je govorio o Caritasu u Mostaru, koji je tražio načine kako odgovoriti na potrebe ljudi našega vremena. U početku rad se svodio na prikupljanje pomoći za misionare u misijskim zemljama, za pojedine župe na Kosovu i pomaganje siromašnima u župama hercegovačkih biskupija. Ratna zbivanja usmjerila su Caritasovu djelatnost na humanitarnu raspodjelu pomoći ugroženom stanovništvu te su se aktivnosti središnjega ureda Biskupijskoga Caritasa u Mostaru sastojale u pribavljanju hrane, higijenskih artikala, odjeće i obuće, organiziranju prijevoza i dovoženja te pomoći u Hercegovinu. Caritas je pomagao prognane i raseljene osobe u izbjegličkim kampovima, djecu siročad bez roditelja, skrbio se za starce i bolesne, nemoćne i usamljene. Tijekom rata također je velikodušno pomogao bolnice i domove zdravlja brojnim pošiljkama lijekova, sanitetske i medicinske opreme, instrumenata, pomagala. Značajna je bila obnova škola i vrtića, te obnova ratom porušenih obiteljskih kuća. Nakon rata udareni su temelji Biskupijskom Caritasu u organizacijskom i strukturalnom smislu kada Caritas razvija svoju djelatnost kroz različite socijalne i obrazovne programe i ustanove. Rad Caritasa kroz njegovu povijest, a i danas ostvaruje se uglavnom uz financijsku pomoć dobročinitelja, inozemnih i domaćih. Radi se prije svega o partnerskim organizacijama Katoličke Crkve u Europi, ali i pojedincima i tvrtkama s naših prostora – prijateljima Caritasa, koju su prepoznali vrijednost i potrebu karitativnog djelovanja, te svojim doprinosom i sami sudjeluju u ostvarivanju misije Caritasa.
Don Željko je naveo i riječi pape Benedikta XVI. iz enciklike “Deus caritas est“ (Bog je ljubav). Tamo stoji napisano: “Ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u ljubavi prema Bogu, na prvome je mjestu i nadasve zadaća svakog pojedinog vjernika, ali također zadaća cijele crkvene zajednice, i to na svim njezinim razinama: od mjesnih zajednica do partikularne Crkve i sve do opće Crkve u cjelini. Crkva i kao zajednica mora činiti ljubav. To ima za posljedicu da ljubav treba također biti organizirana kako bi predstavljala uređen oblik služenja.“

Za vrijeme ove svete Mise liturgijska čitanja pročitale su župljanke, a pjevao je Župni zbor odlično unatoč tome što je bilo nešto manje članova kišovita i hladna vremena.

Na kraju svetih Misa vjernici su bili obaviješteni o svrsi dolaska ovih dragih nezaboravljenih osoba, a to je nabavljanje njihovih proizvoda (uokvirene svete slike, križeve, raznovrsne posudice, privjeske, postolja za aperitive…). Unatoč prohladnu i kišovitu vremenu što nam je nekako brzo došlo, oni su uživali u činjenici da im se to kupuje i nosi u kuće ili za darove opet nekim dragim osobama. Bilo je kratkih, ugodnih, poticajnih i lijepih razgovora, slikanja za uspomenu na ovaj susret u župi Rašeljke.

Po završetku svega uslijedio je svečani ručak na kojem su sudjelovali i okolni župnici. Svoj doprinos dalo je više pozvanih osoba, kojima je župnik srdačno javno i osobno zahvalio. Ova fotografija nastala je u župnoj crkvi i ona svjedoči ostvarenu međusobnu dobrotvornu ljubav te naše braće i sestara iz Caritasa i nas župljana.
I.D - tomislavcity.com