Na treću nedjelju došašća 11.prosinca 2022. se obilježava Nedjelja Caritasa, koja ove godine nosi geslo ,,Tko je moj bližnji?'' (Lk 10,29). Ovo pitanje se veže za Isusovu prispodobu kroz koju je posebno istaknuta važnost suosjećanja za potrebite s naglaskom na ljudsko i Božje poimanje riječi bližnji. Čovjek današnjice u sebi može pronaći oba aktera Isusove prispodobe- zakonoznanca i Samarijanca. Kada bismo malo dublje promatrali ovo pitanje i zastali na tren od užurbanosti koje nam duh ovog svijeta servira i pogledali svoja djela, vrlo vjerojatno bismo pronašli zakonoznanca u sebi. Svaki čovjek, kao društveno i intelektualno biće, voli biti okružen ljudima koji ga prihvaćaju i vole. Prema našim mjerilima bližnji su oni koji nas vole i koje mi volimo. Ljude kod kojih ne opažamo mjeru ljubavi na koju smo naviknuti od užeg kruga prijatelja i obitelji, automatizmom stavljamo po strani. Nerijetko zapadamo i u tu ''rak ranu'' društva kada i mi zanemarujemo ostavljene i odvraćamo pogled od odbačenih, iako smo vjerom pozvani na posebnu osjetljivost prema njima.
Postavljamo se u poziciju biranja bližnjega. Biranja tko je potreban ljubavi. Biranja tko je potreban toplog osmijeha i suosjećajnog pitanja Kako Si? vodeći se mišlju ljudskog ograničenog poimanja dane ljubavi, koja gledano našim očima mora biti razmjerna s primljenom.  Zar time ne pronalazimo zakonoznanca u sebi, tražeći od Isusa razumijevanje vlastite duhovne stagnacije? Toliko malo je potrebno da pronađemo iskru Njegove ljubavi koja se nalazi u svakom pojedincu, a čiji plam može upaliti samo naša briga prema bližnjemu. Ta iskra je prikazana kroz Samarijanca koji nije odvratio pogled i zaobišao unesrećenog Židova, nego je svojim činom dopustio Kristovoj ljubavi da djeluje kroz njega. Nije pritom podlegao kalkulacijama je li taj čovjek njegov bližnji i je li potreban njegove ljubavi. Poučeni primjerom ovog Samarijanca svatko od nas može već danas odabrati biti svjetlo onima koji se nalaze u tmini ovoga svijeta. Temeljni stup naše vjere u kojem se ogleda ono što jesmo je poniznost. Kako kaže Poslanica Filipljanima: ,,Nikakvo suparništvo niti umišljenost, nego- u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!'' (Fil 2, 3-5)                                                                 
Poniznost i briga za dobro svakog brata čovjeka čine svrhu našeg bitka. Biti bližnji bez pružanja pomoći i ljubavi onima kojima je to najpotrebnije i onima koji nama nisu naklonjeni, gubi svoj smisao. On koji sebe predade za nas grešnike, potiče i nas na sebedarje svakom čovjeku , bez upotrebljavanja ljudskih kalkulacija i mjerenja ljubavi s primljenom.              
Na kraju svakog dana koji nosi svoje kušnje i napasti, Gospodine, oživi u meni poniznog Samarijanca i nauči me da u svakom čovjeku prepoznam Tebe!                                          
Neka nam ovo milosno vrijeme došašća bude poticaj na svjedočenje djelotvorne ljubavi na koju smo pozvani te da dočekujemo ispruženih ruku sve one koji su potrebiti naše pomoći. Sva svoja djela usmjerimo na Isusa Krista, a misama zornicama pripremimo srca za Njegov dolazak!
Iva Rozić