Dobra komunikacija
Demenciju je potrebno promatrati kao proces s pogledom izvana i iznutra.
Gubitak samostalnosti i komunikacije je rizik starenja koji predstavlja oštar rez u životu
oboljelih, ali izazov i za članove obitelji, koji se moraju suočiti s novim obvezama i gubitkom
socijalnih kontakata.
Za većinu članova obitelji osoba s demencijom je na duge staze toliko veliko emocionalno i
fizičko
opterećenje da je smještaj u ustanovu, premda često povezan s grižnjom savjesti, ali i s
financijskim problemima, uglavnom neizbježan korak.
Demencija donosi gubitke socijalnih veza, sposobnosti, kontrole i neovisnosti.
Stoga su empatija, blizina, povjerenje, sigurnost i utjeha ključni za pomaganje
oboljelima.
Demencija je kriza koja izaziva gubitak unutarnjeg reda. Rana dijagnostika omogućava pravodobne
intervencije, ali šokira neizlječivošću bolesti.
Iz perspektive oboljele osobe:
Uspješna komunikacija zahtijeva razumijevanje bolesti.
Komunikacija je osnovna ljudska potreba. Održavanje komunikacije unatoč poteškoćama ključno je
za
kvalitetu života oboljelih.
Osobe s demencijom su na poseban način u opasnosti da budu odsječene od komunikacije s drugim
ljudima i okolinom. Posljedice su njihova duševna i socijalna izolacija, gubitak pozitivnih i
poticajnih iskustava i konačno ogroman gubitak kvalitete života. Zato je važno njegovati i
održavati
komunikaciju unatoč poteškoćama.
U kasnijim fazama bolesti komunikacija je teža, ali moguće je uspostaviti kontakt pažljivim
promatranjem i poznavanjem biografije bolesnika.
U komunikaciji s osobama s demencijom važni su jasnoća riječi, ton glasa
i
neverbalne poruke poput mimike i pokreta tijela. U nastavku vam donosimo
savjete koji vam mogu olakšati svakodnevnu komunikaciju s
oboljelima.
Savjeti za komunikaciju
- Koristite jednostavan i jasan jezik, izbjegavajte složene
rečenice,
- Održavajte kontakt očima i pokazujte interes,
- Osobe s demencijom često zaboravljaju što su rekle ili doživjele, što
može
uzrokovati frustraciju.
Budite strpljivi i pružite podršku,
- Oslovljavajte osobu imenom i obraćajte se frontalno kako biste
izbjegli
zastrašivanje,
- Govorite mirno, jasno i pratite to gestikulacijom (osmijeh,
prijateljski
dodir),
- Nikada ne razgovarajte s osobom kao s djetetom, i ne koristite grube
riječi ili prijeteću gestikulaciju,
- U kasnijim stadijima, predstavljanje imenom na početku razgovora može
pomoći. Aktivno slušajte i pokazujte razumijevanje,
- Komunicirajte pozitivno, koristite humor i izbjegavajte negativne
formulacije.
Za bolje razumijevanje
- Smanjite buku u pozadini, razgovarajte kad je koncentracija bolja,
- Sjednite na razini pogleda i govorite polako s kratkim rečenicama,
- Držite se jedne teme, koristite vizualne signale i ponavljajte ako je
potrebno,
- Prihvatite zaborav i pomozite ponavljanjem posljednjih riječi.
Govor tijela
- U konfliktnoj situaciji, stojte bočno prema osobi i izbjegavajte
direktan
pogled kako biste smanjili napetost.
Imate smirujući izraz lica i koristite nježan dodir za smirenje.
Čim primijetite da ste uspjeli bar za stupanj primiriti osobu i da
Vas
ona više opaža i uspostavlja kontakt očima, pokušajte saznati što je
bio
okidač odnosno uzrok ovom trenutku ljutnje.
Mogući uzroci ljutnje uključuju fizičke nelagodnosti poput preuske
odjeće,
potrebu za mokrenjem ili bolove. Emocionalne potrebe kao što su
usamljenost
ili strah također mogu igrati ulogu.
Osim toga, ljutnja može biti uzrokovana senzornom ili društvenom
nelagodom,
poput previše buke ili neugodnih prizora.
Provjerite ove aspekte i pokušajte promijeniti okruženje ako je potrebno
-
premjestite osobu u mirniji prostor, isključite zvukove i dajte joj
vremena
da se smiri.
Također, ostanite smireni i izbjegavajte nagle reakcije, jer osoba čini
najbolje što može u trenutnim okolnostima.
Za uspješnu komunikaciju s osobama s demencijom bitno je poznavati
njihovu životnu priču.
Biografija u užem smislu znači prikaz nečijeg života kroz objektivne
događaje i subjektivna iskustva koja čine dio identiteta. Svaka mala
životna
priča sastavni je dio veće priče, a povijesni i kulturni konteksti
također
utječu na individualne biografije.
Kod osoba s demencijom, terapijski postupci mogu uključivati
prisjećanje na prošlost kroz razgovor, biografski rad i refleksiju o
životnom putu. Korištenje slika i drugih rekvizita može pomoći u
očuvanju
sjećanja i identiteta. Albumi sjećanja mogu pomoći osobi da sačuva
ključne
trenutke i ojača samopouzdanje.
Također, neriješeni životni problemi mogu uzrokovati nemir i
neadekvatno ponašanje. Osobe s demencijom često ponavljaju iste priče,
što
može pomoći u procesu emotivnog iscjeljenja.
Članovi obitelji, iako bolje upućeni, trebaju shvatiti da je stvarnost
osobe
s demencijom njihova vlastita stvarnost.
Bitno je razgovarati s osobama s demencijom o njihovim potrebama i
željama dok su još u mogućnosti. Omogućite im da govore o
prošlim
događajima i uključite poznatu glazbu ili molitve kako bi se osjećali
bolje.
Izbjegavajte riječi koje mogu izazvati negodovanje i usmjerite razgovor
prema pozitivnim aspektima njihove prošlosti.