Svakodnevna pomoć
„Maksima u skrbi za osobu s demencijom glasi: maksimalna sloboda i minimalna
kontrola.“
Dijagnostiku i farmakološku terapiju demencije svakako treba prepustiti liječnicima
specijalistima.
Ono što mogu ostali profesionalni pomagači učiniti za poboljšanje kvalitete života osoba s
demencijom moguće je pronaći na našoj web stranici unutar blog sekcija s brojnim informativnim i
korisnim tekstovima.
Održavanje higijene može biti izazov jer se bolesnici često opiru
kupanju zbog otežane pokretljivosti, oslabljenog osjeta i loše
orijentacije.
Preporučuje se da oboljelog kupa osoba pred kojom se ne osjeća neugodno,
u
prikladnom prostoru poput tuš-kabine sa stolicom ili kade s podloženom
daskom.
Bitno je da atmosfera bude ugodna i da se pridržava poznatog redoslijeda
radnji.
Omogućite oboljelom što veću samostalnost, uz pomoć samo
kada
je neophodna, jer to jača povjerenje i smanjuje konflikte.
Potpuno preuzimanja radnji vodi do pasivnosti i gubitka sposobnosti. Ako
osoba s demencijom sama obavi radnju, to pojačava njezino
samopouzdanje.
Pri njezi tijela bitno je: osigurati ugodnu atmosferu, koristiti uvijek
iste
predmete, poštovati želje i navike osobe te odrediti prikladno vrijeme
za
njegu. Poštujte intimnost osobe, pokrivajući one dijelove tijela koji se
ne
peru i omogućite joj da se lijepo dotjera, ako to želi.
Kada je riječ o odijevanju, osobe s demencijom često ne prepoznaju
odgovarajuću odjeću za vanjsku temperaturu i ne mogu izraziti
nelagodu
ako im je hladno ili vruće.
Ove razlike u percepciji temperature mogu izazvati nelagodu. Bitno je
pratiti njihovo ponašanje kako bi se otkrili uzroci te nelagode. Na
primjer,
hladne noge mogu ih natjerati da ustaju noću, što se može ublažiti
toplom
kupkom za noge, čarapama ili dodatnom dekom.
Osobe s demencijom treba poticati da se što dulje same odijevaju i
obuvaju, iako to može trajati dulje. Poremećen osjećaj vlastitog
tijela i slabije prepoznavanje predmeta mogu uzrokovati probleme s
odijevanjem, poput pogrešnog redoslijeda odijevanja.
Dobro je ponuditi nekoliko odjevnih predmeta i pitati što žele odjenuti.
Također, odabir obuće bez vezica može osigurati sigurnije kretanje.
Osobe s demencijom često imaju problema s unosom hrane i tekućine
zbog
smanjenog osjetilnog užitka. Njihov osjećaj gladi i žeđi može se
promijeniti pa neki stalno osjećaju glad, dok drugi jedu minimalno.
Fizički uzroci poput bolova, depresije, nuspojava lijekova i
problema
s gutanjem mogu smanjiti apetit. Duševni uzroci uključuju
nelagodu u
okolini, buku, nepoznatu hranu ili nepoštovanje.
Kod hranjenja, osobe s demencijom mogu izgubiti kulturne norme za stolom
i
imati poteškoća s korištenjem pribora pa jedu žlicom ili prstima.
Poteškoće
s gutanjem i žeđom također su česte pa je bitno pratiti unos tekućine
kako
bi se izbjegla dehidracija. Dehidracija se može prepoznati po suhoći
usta,
nesvjestici pri ustajanju, suhoj koži i smanjenom mokrenju.
Bolest može osobu učiniti nesigurnom pri odabiru hrane pa je najbolje
servirati jela jedno po jedno. Također, treba ih poticati da što dulje
samostalno jedu, a ako imaju poteškoća s priborom, preporučuje se
usitnjena
hrana. Hranjenje u društvu može poboljšati socijalne kontakte i
potaknuti
osobu da jede.
Poteškoće sa žvakanjem i gutanjem zahtijevaju strpljenje, pažnju i često
pasiranu hranu. Raznolika i zdrava prehrana je vrlo bitna, a osobe s
demencijom često vole slatku hranu zbog smanjenog osjeta za
okus.
Kada je riječ o spavanju, osobe s demencijom često gube
orijentaciju
u vremenu, teško razlikuju dan i noć, a problemi s lijekovima i slabim
mjehurom dodatno otežavaju situaciju.
Poremećeni ritam spavanja postaje izazov za bolesnike i
njegovatelje.
Lijekovi mogu pomoći u regulaciji sna, no kako bi se osigurao kvalitetan
san
tijekom noći, potrebno je izbjegavati dug poslijepodnevni san –
koji
nikako ne bi smio biti dulji od 2 sata.
Nesanica može biti povezana s promjenama ponašanja u večernjim satima,
poput
smetenosti, razdražljivosti i halucinacija. U takvim slučajevima
potrebna
je medicinska intervencija.
U zadnjem stadiju demencije, osoba postaje potpuno nepokretna, a glavna
opasnost je dekubitus - nekroza kože i tkiva, a nastaje zbog
prestanka cirkulacije u vrlo kratkom vremenu.
Kako prepoznati dekubitus?
- Pojava bijelih fleka zbog loše prokrvljenosti.
- Pojava crvenih fleka bez vidljivih oštećenja kože.
- U sljedećoj fazi plikovi, ljuštenje kože i mogućnost da dekubitus
dosegne
kost.
Najugroženija mjesta za pojavu dekubitusa?
- Potiljak, lopatice, ušna školjka, kralježnica, karlica, trtica,
ramena,
laktovi, pete, nožni prsti.
Prevencija dekubitusa:
- Redovita masaža i mijenjanje položaja svaka 3 sata.
- Korištenje antidekubitalnih madraca i jastuka.
- Higijena tijela i posteljine.
- Pravilno postavljanje tabana pod kutom od 60 stupnjeva.
- Fizikalna terapija, uz nadzor i savjete fizioterapeuta.