Dobra komunikacija
„Sine moj, pomozi oca svojega u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i
razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi.“ (Sir
3,12)
Osobe s demencijom pate zbog toga što ne mogu naći prave riječi, a što bolest više
napreduje
teže shvaćaju značenje riječi. Osjećaj da ih nitko ne razumije dovodi do nepovjerenja,
straha, očaja, nestrpljivosti, agresivnosti ili potpune ravnodušnosti.
U razgovoru s osobama s demencijom jako je bitna neverbalna komunikacija, pogotovo u
kasnijim stadijima. Ljubazni pogledi, bliskost i fizički kontakt su nužni za održavanje
kvalitete života.
Evo nekoliko korisnih savjeta za:
Stjecanje povjerenja
- Osobu s demencijom potrebno je oslovljavati imenom. Često ponavljanje imena jača osjećaj identiteta i stvara vezu između sudionika razgovora.
- Kad se obraćamo osobi s demencijom, trebamo voditi računa o tome da pogledom i položajem svog tijela iskazujemo posvećenost toj osobi.
- Potrebno je govoriti mirno i jasno kako bismo dobili povjerenje osobe s demencijom i pružili joj osjećaj sigurnosti.
- U kasnijem stadiju bit će važno svaki put se predstaviti svojim imenom na početku razgovora.
Bolje razumijevanje
- Važne stvari iskomunicirajte prijepodne, jer im je tada bolja koncentracija.
- Govorite polako i jasno, kratkim rečenicama s jednom porukom. Postavljajte jednostavna pitanja i držite se jedne teme. U kasnijim stadijima pokazujte stvari rukama, primjerice na hranu uz pitanje želi li jesti.
- Više puta ponovite nešto ako je potrebno.
- Tijekom razgovora ne gledajte osobu s visoka, najbolje sjednite preko puta nje i gledajte ju u oči.
I zapamtite - osobe s demencijom zaboravljaju što su rekle, doživjele i sadržaj razgovora kojeg su vodile.
Naoružajte se blagošću, razumijevanjem i strpljivošću i napredak u komunikaciji će biti neizbježan.